Marina Miličić je učenica prvog razreda Gimnazije “Jovan Dučić” u Tesliću. Nosilac je diplome “Vuk Karadžić”. Po završetku osnovne škole proglašena je učenikom generacije za školsku 2017/18. godinu u osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Tesliću. Tokom osnovnog školovanja učestvovala je na mnogim takmičenjima i konkursima. U aprilu 2017. godine osvojila je treće mjesto na republičkom takmičenju iz recitovanja u Banjoj Luci. Njena pjesma “Moja zemlja” objavljena je u zborniku “Književnog stvaralaštva mladih Republike Srpske” 2018. godine. Odavno je član folklorne sekcije SPKD “Prosvjeta” iz Teslića.
Poslije formiranja Preliminarne liste nematerijalnog nasljeđa Republike Srpske u 2013. godini, na osnovu inicijative Zavičajnog društva “Zmijanje”, Odjeljenje za nematerijalno kulturno nasljeđe Muzeja Republike Srpske pripremilo je Zmijanjski vez za prvu nominaciju na UNESKO-vu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa čovječanstva. Na sjednici Komisije BiH sa saradnju sa Uneskom ova nominacija je odobrena i upućena UNESKU u Pariz. Nominacija je ušla u razmatranje za ciklus 2013 – 2014. godinu. Zmijanjski vez je 26.11. 2014. na Devetoj sjednici Međunarodnog komiteta za nematerijalno kulturno naseđe održanog u UNESKO-vom sjedištu u Parizu upisan na UNESKO-vu Reprezentativnu listu nematrijalnog kulturnog nasljeđa čovječanstva. Zmijanjski vez je prvi element iz Republike Srpske i Bosne i Hercegovine koji upisan na UNESKO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa čovječanstva.
Zmijanjski vez je zasigurno jedan od najspecifičnijih i najkarakterističnijih vezova sa prostora Bosne i Hercegovine. Specifičnost ovog veza se ogleda u tome što je bogatstvo oranamenata, tehnika izrade i kolorita jedinstvena i posebna u odnosu na druge vezove u Bosni i Hercegovini. Po svojoj specifičnosti Zmijanjski vez se izdvaja ne samo u odnosu na susjedne oblasti već i na sami centrali i zapadni Balkan. Specifičnost Zmijanjskog veza manifestuje se u usklađenosti, harmoniji i stilskoj perfekciji geometrijskih ornamenata ukomponovanih sa tamnoplavim odnosno čivitli koloritom. Za razliku od drugih krajeva Bosne i Hercegovine gdje je vez predstavljen u četiri ili dvije boje, na Zmijanju je prikazan u tamnoplavoj boji. Zmijanjski vez od sredine XIX vijeka pa do početka XX vijeka rađen je isključivo na lanenom i konopljinom platnu a najčešće je prikazan na narodnoj nošnji sa Zmijanja. Od polovine XX vijeka pa do početka XXI vijeka veze se i na pamučnom platnu. Krajem XIX i početkom XX vijeka žene vezilje izrađivale su Zmijanjski vez najčešće u krstačkoj tehnici veza. Ovaj tim veza dominira u izradi Zmijanjskog veza. Pored krstačke tehnike veza uočava se i vez prutački, provlak i podlaknica i zrnca. Geometrijski i vegetabilni ornamenti koji dominiraju u izradi Zmijanjskog veza su rombovi, jabuka u rombu, motiv stilizovanog krsta, motiv grane, motiva kuka, motiv kola.
Vještine, tehnike i umijeća u izradi i zaštiti Zmijanjskog veza u savremenom društvu, u kojem ovaj vez „živi“, prenosi se na različite načine. Najvažnije je istaći da je značaj očuvanja i zaštite Zmijanjskog veza prepoznat od strane lokalne zajednice u kojoj ovaj vez egzistira. Na izvornom prostoru gdje je ovaj vez nastao, odnosno u etno-geografskoj oblasti Zmijanje, tehnike i vještine u izradi veza prenose se s koljena na koljeno, tj. sa starijih na mlađe. Savremeni način života, globalizacija i nestanak tradicionalnih vrijednosti probudili su svijest ljudi o značaju očuvanja i zaštite kulturne baštine u svim oblicima. Organizovane radionice veza putem sistema obrazovanja i unutar različitih udruženja omogućava učesnicama radionica sticanje višestrukih znanja: praktikovanje tehnika i vještina u izradi Zmijanjskog veza, učestvovanje u grupnom radu, promovisanje vještina, tehnika i ideja među različitim zajednicama, grupama i pojedincima koji žive unutar jedne lokalne zajednice. Preko ovoga elementa razvija se svijest i osjećaj pripadnosti određenoj zajednici, u ovom slučaju oblasti Zmijanje.
U identifikovanju, dokumentovanju, zaštiti i revitalizaciji zmijanjskog veza učestvovalo je više udruženja i ustanova na lokalnom i regionalnom nivou: Zavičajno društvo „Zmijanje“, neke osnovne škole koje djeluju na Zmijanju, Kulturno-umjetničko društvo “Ribnik” (etno-geografska oblast u sjeverozapadnom dijelu Republike Srpske odnosno Bosne i Hercegovine), nevladine organizacije: Humanitarno udruženje žena „Duga“, Etno-radionica „ Radinost R“ i Centralno kulturno-umjetničko društvo mladih „Veselin Masleša“, Banja Luka
Ugledni banjalučki profesor Srpskog jezika i književnosti, teoretičar kulture, esejista te glavni urednik književnog časopisa “Srpski pregled” nedavno je objavio knjigu “Čitanje postupaka”, zbornik književnih kritika i kritičkih ogleda u kojima se u posljednje dvije decenije bavio domaćom književnom i kulturnom scenom. Zaboravljamo ono što su znali naši nepismeni preci kada su obnavljali svoju državu. Tu spoznaju, koju mi uporno ignorišemo, odriješito je formulisao Dositej Obradović, koji je rekao: srpsko pitanje je kulturno pitanje-kaže Duško Pevulja.
Duško Peulja o svojim djelima i svojim kritičkim razmišljanjima je 11. novebra govorio i pred teslićkom publikom kao gost Narodne biblioteke „Danilo Kiš“.
Nedavno je banjalučki portal Srpska info objavio opširan itervju sa ovim književnikom gdje je pojasnio svoje kritičke stavove o odnosu prema kulturi.
„Kritički govorim o prilikama u kulturi u Republici Srpskoj i uopšte o statusu kulturnih sadržaja u svijesti onih koji oblikuju kulturnu i javnu svijest. O tome čovjek, ako ozbiljno pristupa onome čime se profesionalno bavi, mora govoriti isključivo kritički, jer pozitivnih primjera ima tek sporadično.
Mi u Republici Srpskoj, kojima su puna usta priče o stvaranju države, zaboravljamo ono što su znali naši nepismeni preci kada su obnavljali svoju državu, podnoseći za te napore velike žrtve, spoznaju, koju mi uporno ignorišemo, odrešito je formulisao Dositej Obradović, koji je rekao: srpsko pitanje je kulturno pitanje! Dovoljno je za orijentire u ovakvim vremenima, prelomnim i prekretničkim, uzeti samo ono što su o stvaranju države i njenom utemeljenju govorili naši istaknuti intelektualci i pisci. U knjizi, a često i u svojim javnim nastupima, citiram čuvene Dučićeve riječi: “Gde se štedi na kulturi, društvo počiva na laži a država na nesigurnosti. Nikad ni jedan narod nije propao trošeći na svoju kulturu pre nego na sve drugo”. Evo Vam u ovim riječima sažeto da sažetije ne može, izloženog nacionalnog pitanja. Ali, do koga to danas dopire u Republici Srpskoj. Mi smo društvo koje je porazilo sve temeljne vrijednosti koje smo kao narod nekada imali, bez koje postojanje postaje puko statiranje. Sve je na prodaju: politički stavovi i uvjerenja, javno izgovorena riječ, osnovni moralni principi, vjera i nacionalnost. I sve to zarad mrvice vlasti i koristi, koja se uglavnom ne mjeri mrvicama, koja iz toga proizilazi. To je za mene zastrašujuće. Potiru se razlike, neistomišljenici se proglašavaju za protivnike ili neprijatelje, dok se ta ubistvena unisonost u javnom diskursu naziva jedinstvo. Skerlić je davno upozoravao: tamo gdje svi isto misle, niko ništa ne misli!I opet je pjesnička riječ ubjedljivija od bilo čega što u ovom trenutku možemo smisliti pvodom ovog oporog inventarisanja. Milan Nenadić u pjesničkom ciklusu “Strašni sud” na jednom mjestu kaže: „Ludilo nema kapije/Šta će ludilu straže./Ovde se svaki zakon razbije/Da blista ludak neporažen:/Odozdo gleda Niko,/Odozgo bulji Svejedno/ – Jedno, pa jedno.”
I što je možda najopasnije sve se podvodi pod lažni patriotizam, čime se obesmišljava to plemenito osjećanje koje obremenjuje svakog pojedinca. Slobodan Jovanović je pisao u svom testamentarnom tekstu “Jedan prilog za proučavanje nacionalnog karaktera” da nacionalizam sam po sebi ne predstavlja nikakvu vrijednost, već mu vrijednost pribavljaju sadržaji koje mu prislužujemo. Mjera našeg patriotizma danas, odnosno njegovog naopakog poimanja i zloupotrebe, koja vrhuni u podjeli na patriote i izdajnike, već je magistralno opisana u Domanovićevoj „Stradiji”. Jedan od junaka ove čudesne, i kod Srba na žalost uvijek aktuelne pripovijetke, kaže: „Život su naši stari žrtvovali za ovu zemlju, a mi se još predomišljamo da li za nju samo čast svoju da žrtvujemo!“
BANJALUKA – U galeriji Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske u Banjaluci večeras je, povodom 9. januara – Dana Republike, otvorena izložba „Freske Kosova i Metohije” na kojoj je prezentovano 29 djela velikog formata.
Autor izložbe Bojan Popović izjavio je novinarima da je riječ o kopijama koje su radili vrsni umjetnici.
„Kada kažemo freske Kosova i Metohije, mislimo na naša četiri manastira Pećku patrijaršiju, Bogorodicu Ljevišku, Dečane i Studenicu”, istakao je Popović.
Direktor Sekretarijata za vjere Republike Srpske Dragan Davidović naglasio je da izložba pruža mogućnost građanima Banjaluke i Republike Srpske da se detaljno informišu o izuzetnim djelima u čijoj strukturi je sadržan umjetnički, istorijski i duhovni kontinuitet srpskog naroda.
„Ova izložba je prva u okviru obilježavanja 800 godina autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve. U tom smislu ona je i dio projekta Vlade Srpske koji se tiče obilježavanja ovog velikog jubileja”, rekao je Davidović.
Kultura govori sve o vašoj školi zbog toga što odražava vrijednosti, ciljeve i težnje zajednice u cjelini. Dok neke kulture promovišu nesebične vrijednosti, druge možemo smatrati usmjerenima na sebe. Neke kulture naprimjer cijene pobjeđivanje po svaku cijenu, dok su rijetke kulture koje na prvo mjesto stavljaju zajednička obilježja, a ne rezultate. Uzmimo na primjer japanske navijače na nedavnom Svjetskom fudbalskom prvenstvu, čija je kultura zadivila svijet. Bez obzira na rezultate, podržavali su svoju ekipu do samoga kraja i zatim napravili nešto nezamislivo – očistili su stadion nakon utakmice.
EVO NEKOLIKO SAVJETA ZA KOJE VJERUJEM DA MOGU POMOĆI SVIM ŠKOLAMA I LJUDIMA KOJI RADE U NJIMA.
Vaše je obilježje najvažnija stvar zaslužna za razvoj vaše kulture. Zaštitite ga. Vaša će kultura imati uspone i padove, a način na koji se ljudi u toj kulturi ponašaju u obje situacije govori sve o vama i vašoj kulturi. Budite radosni u svakoj aktivnosti. Cijenite svakoga u vašoj kulturi, jer to je način na koji se vaša kultura razvija. Slavljenje je ono što potiče rast vaše kulture. Poštujte svakoga, a pogotovo one s kojima se ne slažete. Ostavite svoju školu, stadion i svako mjesto na koje odete u boljem stanju od onoga u kojem ste ga našli.Ovo što su Japanci pokazali zaista potiče da budemo bolje osobe, ali nas, više od toga, potiče da izgradim kulturu koja oponaša japanski duh. Oni su mogli biti arogantni nakon pobjede ili ljuti nakon poraza, ali njihova kultura ne odražava nijedan od tih sebičnih stavova. To je zbog toga što njihova kultura nije „pobjednička”. To je „kultura pobjede”, a oni šire svoj duh pobjede tako što pokazuju poštovanje, uvažavanje i, najvažnije od svega, nevjerojatnu nesebičnost.U doba nepristojnosti, podijeljenosti i katkad jasne netrpeljivosti svi bi mogli naučiti nešto od Japanaca. Naše škole mogu biti pokretači promjene koja će zaista promijeniti ovakvo negativno ponašanje. Smatram da bismo trebali barem pokušati. Nikad ne znate. Možda bi upravo to naše škole moglo učiniti boljima za svu djecu te čak učiniti našu zemlju boljom za sve njezine građane.
Diveći se tehnici izrade srednjovjekovnih pancirnih oklopa i plavom vezu Zmijanja koji je zaštićen dio kulturne baštine, dizajnerka Nina Ružičić prva je na našim prostorima pokrenula izradu neobičnog nakita pod nazivom „Karika i nit“. Za Muzej RS radila je reprodukcije nakita.
Vođena željom za ličnom ekspresijom izučavala je zaboravljenu chainmaille tehniku dvije godine, a nakon toga izradila upečatljive komade metalnog nakita. Majka joj je prenijela ljubav prema plavom vezu iz zmijanjskog kraja koji je dio kulturnog naslijeđa, te su mnoge ogrlice i medaljoni obogaćeni raskošnim motivom veza. Učestvovala je na PopArt Marketu, Sajmu Kreativaca i Dukat Festu.
Od keltskih ratnika, drevnih Egipćana pa sve do balkanskih naroda, chainmaille tehnika je korištena pri izradi pancirnih oklopa, košulja i verižnjača, kao zaštita vojnika od oštrih udaraca.
„Posebnost je u tome što ova tehnika koristi matematičke proračune kao osnovu veza i predstavlja spajanje metalnih prstenova jedan na drugi. Određeni uzorci se mogu napraviti samo od prstenova određene debljine i unutrašnjeg promjera. Za neki vez se može koristiti samo jedna veličina karike, dok za druge mora kombinacija tri ili četiri veličine. U zavisnosti od zemlje iz koje potiče tj. od rasporeda karika, razlikuju se evropska, japanska, vizantijska i persijska grupa vezova, koje se dalje granaju na mnoštvo vrsta i podvrsta“, objašnjava Nina.
Za sada se neki od njenih radova mogu kupiti u Vrisak galeriji, a uskoro će biti predstavljeni svjetskom tržištu u njenoj online prodavnici. U planu joj je izrada kostima od aluminijumskih krljušti
U uži izboru za ovogodišnju, 65. NIN-ovu nagradu za roman godine ušlo je 12 romana, objavio je danas beogradski nedjeljnik NIN.
U konkurenciji za ovu prestižnu nagradu su romani “Posle potere” Zorana Ćirića, “Pomor i strah” Vuleta Žurića, “Prekasno” Branke Krilović, “Odustajanje” Jelene Lengold, “Uhvati zeca” Lane Bastašić, “Veliki juriš” Slobodana Vladušića i “Deseti život” Saše Savanovića.
U uži izbor ušli su i romani “Kružok na zlatni pogon” Slobodana Mandića, “Zabluda Svetog Sebastijana” Vladimira Tabaševića, “Krečenje” Žarka Radakovića, “Beogradski trio” Gorana Markovića i “Neživoti i isključenja” Milana Kovačevića.
Dobitnik NIN-ove nagrade biće proglašen 14. januara, a odlučivaće žiri koji čine Tamara Krstić, Marjan Čakarević, Branko Kukić, Ivan Milenković i Zoran Paunović.
BANJALUKA – Grad Banjaluka će za oblast kulture ove godine izdvojiti oko 800.000 KM kroz program sufinansiranja kulturno-umjetničkog amaterizma, projekata iz oblasti kulture i kalendara kulturnih manifestacija.
Vršilac dužnosti načelnika gradskog Odjeljenja za kulturu, turizam i socijalnu politiku Neven Stanić precizirao je da su 184.000 KM namijenjene za manifestacije u kulturi, te 183.000 KM za kulturno-umjetnički amaterizam.
Stanić je Srni rekao da se time podržavaju redovne programske aktivnosti udruženja iz oblasti amaterizma i dio manifestacija iz oblasti amaterskog stvaralaštva, kao i međunarodna takmičenja iz ove oblasti.
“Dio projekata koje planiramo da podržimo u 2019. godini uvršteni su u gradski kalendar manifestacija u kulturi, kojima će biti pružena podrška na različite načine, od novčane, ustupanjem prostora, ali i dijelom kroz promociju”, naglasio je Stanić.
Prema njegovim riječima, važno je da ti programi zadovoljavaju kulturne i manifestacione potrebe Banjalučana, a sa druge strane da privlače turiste.
U kalendaru za 2019. godinu nalazi se 27 manifestacija koje će dobiti podršku banjalučke Gradske uprave.
U okviru kalendara planirana su posebna sredstva za manifestaciju “54. Kočićev zbor” koju će Gradska uprava organizovati treću godinu zaredom.
Za projekte u skladu sa novom Strategijom razvoja kulture planirano je 170.000 KM, a u Odjeljenju su planirana i sredstva za Fondaciju “Evropska prijestonica kulture – Banjaluka 2024” u iznosu od 120.000 KM, dok je za projekte i programe udruženja iz oblasti kulture planirano 27.000 KM.
U skladu sa Strategijom kulture, već u februaru će biti raspisan javni konkurs za sufinansiranje projekata iz oblasti kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.
Stanić je rekao da je ova praksa započeta u 2018. godini i da je na ovaj način podržano 26 projekata iz različitih oblasti i to kreativne industrije, umjetničkog stvaralaštva, dokumentarnog filma, dječijeg stvaralaštva, amaterskog kulturno-umjetničkog stvaralaštva, te savremenog stvaralaštva.
On je naglasio da su prvi put projekte iz oblasti kulture birali sami umjetnici, odnosno stručna komisija u čijem su radu učestvovali neki od poznatih banjalučkih kulturnih radnika.
ISTOČNO NOVO SARAJEVO – Student prve godine Elektrotehničkog fakulteta u Istočnom Sarajevu devetnaestogodišnja Ivana Dupljanin od malih nogu crta grafitnom olovkom, a u narednom periodu planira da organizuje izložbu radova.
Ova mlada talentovana djevojka, koja je odrasla na Han Pijesku, od 2011. godine živi u Istočnom Sarajevu gdje i studira.
Dupljaninova kaže za Srnu da je kao sasvim mala djevojčica voljela boje i crtanje, a da je talenat počeo da dolazi do izražaja tek u sedmom i osmom razredu osnovne škole.
“Željela sam da obradujem dragu osobu, pa sam uradila njen portret grafitnom olovkom. Tako su počeli moji radovi kao poklon dragim osobama”, ističe Dupljaninova i dodaje da je za jedan portret potrebno nekoliko dana.
Ona navodi da se nije opredijelila da upiše Likovnu akademiju, iako je to bila njena želja, jer su je roditelji savjetovali da upiše nešto što će joj omogućiti laške zaposlenje.
“Šteta što se umjetnost kod nas dovoljno ne cijeni, ali treba imati na umu da nikad nije kasno da čovjek živi svoj san”, ističe Dupljaninova.
Osim crtanja grafitnom olovkom, slika i uljem na platnu, ali kako kaže rijetko, jer to zahtijeva mnogo vremena.
“Radovi na platnu su u stilu nadrealizma. Kao motiv obično su vukovi, jer predstavljaju jak, nesputan karakter, potrebu za slobodom, nepokornost, nepokolebljivost i superiornu inteligenciju. On je opasna, ali i plemenita životinja, istovremeno prijatelj-zvijer, onaj ko nas progoni, ali i ko nam pruža zaštitu. Mnogo kontradiktornosti na jednom mjestu”, pojasnila je Dupljaninova.
Ona ističe da voli da slika i kada prolazi kroz težak period, te da je jedna od poruka njenih radova da se duh bori čak i kada tijelo klone.
Ivana Dupljanin radove objavljuje na “Facebook” stranici, a zainteresovani mogu da se dodatno informišu i putem mejla dupljanini@yahoo.com.
Osim slikanja, ona voli sve što ima veze sa umjetnošću, tako da ide na časove argentinskog tanga, a do nedavno je išla i na folklor.
Grad Ohrid u periodu od 09. do 13. avgusta 2018. godine domaćin je Šestog međunarodnog folklornog festivala
„St. Kliment Ohridski”.
KUD „Dušan Stanković” učestvovaće na festivalu predstavljajući igre teslićkog kraja.