IKONA – je riječ grčkog porijekla, a znači „obraz“ ili „slika“, na kojoj se
prikazuje Gospod Isus Hristos, Bogorodica, Anđeli, svetitelji, kao i scenski
događaji. Ona izražava opšte pravslavno učenje, podvižnički opit i bogosluženje,
cjelokupan život Crkve. Poštujući i cjelivajući ikonu iskazujemo našu vjeru ka
Bogu kao jedinom izvoru svake blagodati, potvrđenu svetootačkim pravilom, da je Bog
postao Čovjek i da smo svi pozvani da postanemo bogovi po blagodati.
Ranohrišćanska umjetnost bila je zasnovana na biblijskim simvolima koje je
Crkva otkrivala onima koji su se spremali za krštenje objašnjavajući im smisao
vjere. Ikone Hrista, Bogordice i pojedine biblijske scene su u hrišćanstvu poznate
još od 2. vijeka. Dobijanjem slobode u 4. vijeku za vrijeme cara Konstantina, Crkva
izlazi u svijet iz prisilne zatvorenosti otvarajući vrata svijetu koji je okružuje. U
takvom okruženju javlja se potreba za konkretnijim i jasnijim izrazom obraza. Crkveno
Predanje tvrdi da prva Hristova ikona koja se pojavila nosi naziv Nerukotvoreni
obraz, još za vrijeme Njegovog ovozemaljskog života, dok je Sveti apostol Luka prvi
naslikao lik Presvete Bogorodice.
Sveti oci pridaju veliki značaj vaspitnoj ulozi umjetnosti – ikone, govoreći o
njoj kao o ispovijedanju hrišćanske vjere, punoći Otrkivenja, neprolaznom smislu i
bogolikosti lika ljudskog, hristolike ličnosti svetitelja kao istinskih ljudi.
Svete ikone u Crkvi, naročito Hristova, svjedoče o novom odnosu između Boga
i stvorenog svijeta, o novom savezu Boga sa rodom ljudskim, novoj bogočovječanskoj
zajednici vječnog života projavljenog i doživljenog u zajednici pozvanih i odazvanih
vjernika, braće Hristove, sabranih u svetoj Evharistiji. Otuda su svete ikone u
Pravoslavlju liturgijskog karaktera. Tako su svete ikone, po riječima oca Georgija
Florovskog, postale ne samo dela hrišćanske umjetnosti, nego istovremeno i
teološki dokumenti, fakta i svjedočanstva dogmatska i liturgijska.
Stojeći pred ikonom, Bog nam govori i otkriva se u svakom detalju: u molitvi, u
liku Hristovom, Bogomajke i svetitelja, u događajima koji objavljuju jevanđelsku
istinu: „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu,
slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.'' (Jn.1:14) Ovu istinu da je
Bog sa nama ikona otkriva i objavljuje je svijetu i čovjeku, dajući sadržaj čovjekovom
postojanju i životu smisao.
Ikona je prozor u duhovni svijet i usmjerenje ka vječnosti, kroz nju nam se
otkriva sadržaj i smisao vjere, Hristov život u nama i naš u Njemu. Svjetlost
Hristova prosvjećujući sve, projavljuje se na svim ikonama kako bi spoznali Hrista
kao tvorca čitave tvari.
Đakon Aleksandar Mitrović
Izložba „Zagledani u nebesa“, umjetnice Tijane Stamenović, organizovana je povodom Dana
kralja Dragutina u Tesliću i predstavlja duboko duhovno iskustvo koje nas podsjeća na vječne
vrijednosti i vezu zemaljskog i nebeskog. U ovoj izložbi ikona zauzima centralno mjesto, kao
prozor u duhovni svijet i svjedočanstvo naše vjere. Svaka ikona nosi sa sobom tišinu molitve i
snagu predanja, otkrivajući svjetlost koja nas podstiče da podignemo pogled ka nebesima, baš
kao što su to činili i naši preci.
Izbor ove izložbe povodom Dana kralja Dragutina nije slučajan. Ovaj srpski vladar poznat je po
svojoj odanosti pravoslavlju i značajnoj ktitorskoj ulozi, te kulturnom razvoju srednjovjekovnih
srpskih prostora. Njegov primjer nas inspiriše da očuvamo vezu između prošlosti i
budućnosti i da duhovno blago koje nam je ostavljeno sačuvamo i prenesemo generacijama koje
dolaze.
Izložba „Zagledani u nebesa“, pruža jedinstvenu priliku da se podsjetimo na duhovnu baštinu i
osjetimo mir koji pruža i samo posmatranje ikona. U vremenu brzih promjena i izazova, ova
izložba nudi prostor za molitvenu tišinu i razmišljanje, pozivajući posjetioce da se bar na
trenutak zagledaju u nebesa i pronađu unutrašnji mir, koji nudi naša sveta vjera.
Kulturni centar Teslić
