“Petap Bogunović u periodu od 1929. do 1937. godine sakupljajući materijale za knjigu „Iz usorskog kraja i okoline“, boraveći u selima očauško-pribinske parohije, očaran vezom, zapisao je :
“Čobanica, na kamenu pogurena, zanijela se sitnim svojim vezom. Da pogledamo, začudili bi se ljepoti i izradbi te njezine rukotvorine! Na grubom domaćem platnu veze tankom iglicom šarene ornamente, koje može samo umjetnička duša da zamisli. Boje njenog veza tako su harmonične kao da i je sama priroda stvarala. Tu je svijetlo i tamno zelena, kao lice i naličje kakva lista; purpurno crvena kao zrela jagoda, malina ili one crvene šumske bobice; žuta kao sredina ivanjskog cvijeta, modra kao plavetnilo vira ili neba, smeđa kao jesenji uveo listak. Još k tome crna, koja je izraz bola i tuge, ona drugih boja ne poznaje. I sa tih nekoliko boja, koje sama varenjem korjenja i kore priprema, izvodi brojem i slaganjem, ornamentike: krstaše, grane i cvijeće, čija ljepota i skladnost opaja dušu umjetnika i slikara. I ti izvezeni komadi: rukavi, prsa, ovratnici, dobiće tek pravu vrijednost i izgled kad se sastave u živopisnu odjeću, kojom će se odjenuti naša vezilja. Tad će njezino zdravo planinsko lice sinuti od radosti i ponosa, da je ona to sve svojom rukom izradila. Svaki će je cvijetak ili šara, da sjeća one pjesme ili uzdaha, što je pratio izradu ovoga veza. Ovakva odjeća trajaće dugi niz godina, jer vez ostaje isti „ on nema vijeka“ čim je stariji-tim ljepši i vrijedniji. Na suncu i kiši je vezen, sunce ga ne blijedi, a kiša ga ne kvari. Naprotiv! Vrijeme ga i nepogoda osvježuje i tad u borbi sa prirodom nekako sine još većom snagom i sjajem!”
U saradnji sa Nezavisnim novinama kroz projekat “Skriveni dragulji Republike Srpske”, teslićki vez dio je serijala priča o dvanaest potencijalnih nedovoljno istraženih kulturno – turističkih dragulja.
Već od narednog vikenda kompletnu priču možete pratiti na svim portalima Nezavisnih novina kao i u njihovom štampanom izdanju.
